петак, 21. децембар 2012.

Gatanje tajm

        Velika je muka na meni. Svijesna svoje nesvijesti o svim mukama koje me očekuju u narednom periodu, ja lagano pijuckam kafu i čekam da mi B. prorekne sudbu sa dna šolje. S. takođe nestrpljivo pije, guta, kao da je topla šolja kakva čaša hladnog soka nakon vrelog ljetnjeg dana. Mora se kafa popit' majku mu! Lako ćemo za ispite i ostale studentske (ne)važnosti.
I tako, kafa se pije, ja uzela gitaru, i kažu cure: ''Aj' sviraj stari rock.'' I ja fino počnem neke lagane melodije, ono, opštenarodno poznate stvari tipa Riblja Čorba, Partibrejkersi i tako to. Ali ne, ne. Drage mi drugarice žele čuti ,, Sve još miriše na nju'' , ,,Krivo je more'', i svaku srceparajuću baladu Prljavog Kazališta.
E pa neće moći! Prošli put sam svirala, pa smo završile veče time što smo plakale i pričale tužne životne priče. Sad stvarno neću opet pokleknuti pred takvim zahtjevima. Ionako je zima, prehladno je, a i gladna sam.
Kafa se i dalje pije.B. i S. raspravljaju o čarima programiranja. Teško je njima, muka je to. Ali i meni! Velika je muka na meni. Sutra ispit, najteži, a ja puna želja i ambicija da uspijem...Važi! Ja, kao i uvijek, talenat za dobar tajming, za pravo vrijeme i mjesto, ja se...zaljubim. Da, i dok B. i S. traže nekakve binarne kodove , ja gledam u ekran telefona da vidim ima li možda poruke.I ima, ali ne one koja mene zanima. Pi...
Odem do frižidera da vidim ima li šta za pregristi, valja preživjeti ove poslednje dane ovog semestra, daleko od kuće, domaće hrane, kreveta... S tugom, ali ne i neočekivano, zaključujem da su kolači koje je S. donijela kada se vratila iz rodnoga nam grada jedini delikates koji imamo. Vadim plastičnu kutiju, i stavljam na sto. Kafa se u međuvremenu popila. S. je prva popila, naravno, a i ja sam je smunula, pod njenim pritiskom i razornim pogledom.Nema se kad!  Mislim da sam opekla jezik. Nakon što je i B., naša proročka uzdanica dovršila svoju, vrijeme je za istinu. Gatanje tajm!
     Stvar koju volim kod ovog gatanja jeste moja percepcija istog. Ako čujem nešto fino- istina je. Ako ne- ko još vjeruje u gatanje? Najbolje od svega jeste to što najčešće čujem super stvari, upravo ono što želim da čujem. Kakva motivacija za dalje bivstvovanje na ovom svijetu. Izvlačenje ljubavnih parova, i posmatranje njihovih sudbina na osnovu kafenog otiska prsta na šolji mi je ipak omiljeni dio ( što bi se reklo: fejvorit part). Taj osjećaj kad zamisliš nekog i onda čuješ ono: ,, Pa vi djelujete srećno, spojeni ste jedinstvenom vezom, imate super budućnost, nekakvo srce se ocrtava u pozadini...'', e , to mi stvarno super. Volim ja B. Ona odlično zna kako da mi podigne srozano raspoloženje i samopouzdanje.
Znam da će B. jednog dana pročitati ovaj blog, jer i ona ima isti, zato ovo i pišem. Inače je, u slobodno vrijeme, mrzim. :D
Ah, vrijeme, ti nepredvidivo! Kako protekoše 3 sata, kao da ih nije ni bilo. Nakon što smo se pošteno izgatale, izvršile psihoanalizu raznoraznih ličnosti iz privatne i javne sfere naših života, B. odlučuje da je krajnje vrijeme da ide k stanu svome, uz primjedbu da se: ''Praktično uselila kod nas''.
I ode ona. S. trči ka krevetu, i kaže:'' Ja ovdje učim'' ...Jao, taj razmaženluk što isijava iz nje..Kakva carica. Najozbiljnije. Čudi me kako još može da se skoncentriše na sve muke progamiranja i elektrotehnike, s obzirom da već tri dana kašlje, kija, bori se sa prehladom, koju sam joj, inače ( po njenim riječima) ja prenijela kad sam se vratila iz Beograda.
A ja, ja sam najjača. Bukvalno se ne odmičem od ekrana lap-topa i nešto se usuđujem da zamjeram. Ja propadam. Sutra mi je ispit. A ja pojma nemam. Ma nek' nemam. Makar sam zaljubljena, a to je odlična utjeha, sjajna stvar, uspjeću ja sve. Malo sutra.
A sad moram da idem. S. želi da vježba programiranje, duša dobra, ona uči.♥
Bitno je da je meni šolja kafe sve fino predvidjela, pa ćemo lako :)




1 коментар: